Bobija,3.11

Tornička  Bobija(1274m)

 

Veliko parče nebesa je pritislo planinu koja se ne da sabiti nisko, jer je svoja grandiozna leđa podmetnula taman tamo gde treba i ne pomišljajući  da se mrdne ni za trun. Samo je sa orlovima i oblacima na ti i blisko im se obraća . Prkosi drčnim ljudima, prljavima namerama, alavim spodobama punih kojekakvog prokletstva, koji bi da unovče i vazdušne puteve ispod krila beloglavih orlova. Otima se asfaltu, odbacuje beton. Uvek svira iskonsku verziju srpskog bluza kroz krošnje četinara, vojničkog držanja. I kad se pokaže u punoj veličini, skidajući  maglu  sa vrhova, kao da je svilena spavaćica, vide joj se rečice i potoci, plavi i isprepleteni kao spletovi vena na uvežbanom ljudskom telu. Sela ćute svojim zaseocima već vekovima, ne pričajući nikome ništa, jer nikoga za njih i nije briga. Samo ih  Bobija milo zagleda, puštajući da se oblaci ponekad isplaču po nežnim listovima hajdučke trave. Kroz kanjone Tribuće i Trešnjice još uvek odjekuje lelek patnje iz grla nestalih generacija. Danas još samo zazvoni  kliktaj retkih ptica i pesma ponosnih, planinom odhranjenih ljudi.

 

 

Subota,3.11

 

Polazak  u 6,30h iz Sarajevske ulice(ugao sa Drinskom).

http://www.google.com/maps/search/44.8000746,20.4508596.

 

Vožnja preko Valjeva. Na pešačku turu, koja je ukupne dužine oko 12km krećemo oko 10h. Uspon je oko 300m. Jedan deo pešačimo makadamskim putem. Od kuće šumskog gazdinstva pruža se lep pogled na planinu Medvednik, sa druge strane reke Ljuboviđe. U blizini je crkva i izvor vode. Od kuće do vrha Tornička Bobija idemo šumskom makadamskom stazom. U predelu tog dela Bobije, stene su zarobljene šumom, dok proplanci često prave male prirodne performanse.

Nema nikakve sumnje u to da ćemo uživati i crpiti maksimalnu energiju iz  prirode koju je već obuzeo promrzli novembar. Upijati njene lepote i ostaviti je nataknutu, ako je takva bila.

Pauza za ručak – pasulj sa kazana, kod čika Pere(šumska kuća).

Povratak do prevoza i vožnja natrag za Beograd nam predstoji u kasnim, popodnevnim satima.

U Beograd stižemo do 21h.

Od opreme preporučujemo: planinarske cipele, jakna, kapa, rukavice, majica za presvlaku, flaša sa vodom, štapovi, kamašne, ranac, kabanica…

Poneti: člansku knjižicu, sa plaćenom članarinom

Hrana: iz ranca. Za ručak, pasulj kod čika Pere(naglasiti da li ste za ručak uz prijavu-vrlo povoljno).

Nije poželjan alkohol u toku pešačke ture.

Cena kotizacije: -1600 din

Za članove Džepova Prirode-1500 din.

Prijave sa uplatama kod:

Organizator i vodič:

Branislav Makljenović                Licenca- MB 355

Tel: 064/350 56 52                     email: klub.dzepoviprirode@gmail.com

fb klubdzepoviprirode

 

Priroda je vaš internet, mi smo vaš Wi-Fi J  Konektujte se…

 

„Kad mjesec iza leđa suncu ode,

Ja živim svoje snove u Džepovima Prirode“…

“When the moon goes down behind the back of the sun,

I live my dreams in the  pockets  of the nature”…

Komentar